Kratak sadržaj

Na prostoru današnje Mađarske (nekadašnje granice Istočnog Rimskog Carstva), početkom 7. stoljeća živjeli su Avari. Zadržavali su se najviše po zemljama gdje su bili naseljeni Slaveni. Pljačkali su i ljude odvodili kao svoje robove.
Avarski vođa Kagan ima roba koji se zove Davorko. On je Hrvat koji je s 12 godina s roditeljima doselio sa sjevera iz Bijele Hrvatske, hrvatske pradomovine u rimsku provinciju Panoniju.
Tada je većina Hrvata i Slavena štovala Peruna i neka druga slavenska božanstva, no Davorkova obitelj se okrenula kršćanstvu.
Davorko je bio odrastao u svojoj novoj domovini, oženio se i dobio je djecu, dva sina i kćer. No, kada se dogodila jedna avarska provala sinovi i roditelji su mu bili ubijeni, a dom mu je bio spaljen. On, žena i kćer odvedeni su u ropstvo.
Roman je započeo s pričom kada Davorko ima više od pedeset godina i dalje se nalazi u ropstvu. Više od sedam godina on je rob, a žena mu je umrla od prevelikih napora kojima je bila izložena s ostalim ženama kada su vukle Kaganova kola.
Nakon nekog vremena kola je morala vući i Davorkova kćer Vida. Prilikom jednog takvog mukotrpnog rada u nju se zagleda Bajan, Kaganov sin. Od tog trenutka Bajan se njome želi oženiti, a njoj svaka pomisao na to izaziva gađenje.
Rob Mirko uspijeva je spasiti od teške sudbine, a on je sam zaljubljen u nju. Naime, on je osmislio odličan plan za bijeg.
Dok Kagana i Bajana nije bilo jer su osvajali slavenske zemlje u društvu drugih Avara, Mirko je podmetnuo požar. Davorko, Mirko i Vida iskoriste pomutnju koja je nastala uslijed požara, preruše se u Avare i uspiju pobjeći na konjima.
Tako su njih troje prevarili avarsku ophodnju te se otisnuli dalje do Dunava kojeg su preplivali dok nisu stigli sve do teritorija Istočnog Rimskog Carstva.
Tamo su pronašli utočište kod zapovjednika pogranične utvrde te mu ispričaju sve što su uovim Perzijancima i Kaganovim Avarima, njihovom savezu te mogućem napadu na Carigrad i cijelo Carstvo. Tako su njih troje bili glavni akteri očuvanja Carstva jer je car Heraklije sve doznao unaprijed i uspio pripremiti obranu.
Zapovjednik je htio da se oni nasele uz samu utvrdu, ali oni to nisu htjeli te su krenuli dalje na sjever prema rijeci Dravi u Gornju Panoniju. Kako su putovali tako su naišli na Slavene koji su ih prihvatili, ponudili im hranu te ih pripremili za daljnji put.
Nakon duljeg putovanja i traženja idealnog mjesta za novi dom, Davorko, Vida i Mirko, odluče se nastaniti na jednoj čistini u nenaseljenom djelu. Tamo su sagradili staju za konje i drvenu kolibu koja im je bila novi dom.
Car Heraklije je sklopio savez s Hrvatima, a da se oduži Davorku, Vidi i Mirku jer je uz pomoć njih na vrijeme obranio Carstvo i spriječio napad udruženih Perzijanaca i Avara, ponudi im da se nasele na području današnje Hrvatske što su oni i prihvatili.
Mirko ponovi svoju želju Davorku kako bi htio oženiti Vidu, a on mu odgovori kako se prije toga mora preobratiti na kršćanstvo. Iako je Vida jako voljela Mirka, slagala se po ovom pitanju s ocem. A Mirko je bio rastrgan između svoje vjere u staroslavenska božanstva i ljubavi prema Vidi i nije vidio izlaz iz te situacije.
Jednoga dana Mirko je bio zaokupljen svojim mislima te se uputio u šumu. Tako je i zalutao te naišao na kolibu. Ispred nje nalazila se mršava silueta obrasla sijedom kosom i bradom. Pošto je mislio da pred njim stoji Črt, slavenski zloduh, prestrašio se i dao se u bijeg. No, putem ga rani teško medvjed. Ozljeda je bila teška, a tim gora jer se dogodila na istom mjestu gdje je Mirko već bio ranjen strijelom. Ranu je bio zadobio strijelom od Avara kada je bježao preko Dunava.
Vida i Davorko su preuzeli brigu oko Mirka te su mu liječili rane. Davorko je išao provjeriti o kojem se to čovjeku radi kada mu je Mirko pričao i uvidio je da se ne radi o Črtu već o kršćanskom pustinjaku. Tada mu pustinjak kaže da bude uporan i da ne dopusti da mu se kćer uda za čovjeka koji nije kršćanin.
Mirko je ozdravio u međuvremenu te je i on odlučio posjetiti pustinjaka. Pustinjak ga uvjeri da je jedino rješenje za njega preobraćenje na kršćansku vjeru te on popusti.
U to isto vrijeme u proljeće 626. godine Perzijanci i Avari su napali Carigrad, ali bitku su i izgubili. Razlog tomu je sigurno i taj što su se slavenski robovi pobunili te su prešli na stranu onih koji su branili grad.
Hrvati su krenuli na veliku seobu. Iz pradomovine su krenuli preko Karpatskog gorja, putem su potukli Avare koji su se nalazili na dijelu između Tise i Dunava te su dočekali Kaganovu vojsku koja je bila poražena kod Carigrada. Uništili su ih i zarobili Kagana.
Kada je došlo do konačnog obračuna, ranjen je Hrvat, hrvatski vođa. U to vrijeme bila je velika suša i vladala je nestašica vode pa mu nisu mogli isprati ranu kako bi spriječili upalu.
U ophodnju za vodom su bila poslana Hrvatova braća Muhlo i Kosenac te su tako putem naišli na kolibu Davorka. Davorko ih u pratnji svoje kćeri Vide i Mirka odluči odvesti do pustinjaka.

Bog usliši pustinjakove molitve te iz presušenog vrela potekne voda, a na vrhu se pojavi i križ. Ubrzo su otkrili da voda ima čudesnu ljekovitu moć pa je Hrvat jako brzo bio izliječen.
Mirko je bio kršten te su se on i Vida konačno mogli vjenčati. Pustinjak je propovijedao o kršćanstvu te su se mnogi Hrvati odlučili preobratiti.
Dio Hrvata ostao je u Panoniji, a drugi dio je odlučio s Hrvatom otići na put sve do Jadranskog mora i tamo se naseliti. U Saloni, koji je današnji Solin, Hrvati su prešli na kršćanstvo.
627. godine sljedećeg proljeća, Hrvat je s braćom otišao u Panoniju gdje je nazočio posvećenju Crkve sv. Križa koju je dao sagraditi na mjestu gdje se nalazilo vrelo uz pomoć kojeg je izliječen. Na tom mjestu mnogo godina kasnije niknut će Križevci.

Vrsta djela: povijesni roman (stvarni događaji se miješaju s onim izmišljenima)

Tema djela: bijeg Davorka, Mirka i Vide iz avarskog ropstva te manjim djelom seoba Hrvata.

Mjesto radnje: današnja Mađarska – ravnica između Dunava i Tise, avarska naselja – “hringovi”, Panonija, Carigrad, Bijela Hrvatska, mjesta na obalama Jadranskog mora

Vrijeme radnje: od proljeća 625. godine do kasnog ljeta 626. godine. U zadnjem odlomku opisana je kratka radnja koja je uslijedila nakon toga.

Analiza likova
Mirko - glavni lik romana koji mijenja i utječe na događaje. Mladi rob izrazite hrabrosti i domišljatosti koji uspijeva Davorka i Vidu izbaviti iz avarskog ropstva. Pravedan, čestiti i pošten. Ponekad je nagle naravi i postupa nepromišljeno pa se izlaže nepotrebnoj dodatnoj opasnosti. Pobožan je, ali vjeruje u staroslavenska božanstva. Na kraju se preobrati na kršćanstvo i oženi se Vidom.

Davorko – plemenit čovjek, Hrvat koji se nalazi u avarskom ropstvu. Uvijek misli na dobrobit drugih, pogotovo svoje kćeri Vide kojoj želi bolji život izvan avarskog ropstva. U knjizi se pojavljuje kada je imao već pedeset godina te je već pomalo izgubio životnu snagu. Svojoj kćeri ne dopušta da se uda za Mirka sve dok on ne pređe na kršćanstvo. Iako ih je Mirko oslobodio od ropstva, on ne popušta te se tako može vidjeti da je dosta nepopustljiv i netolerantan.

Vida – Davorkova kćer, ima 16 godina i kao mlada je upala u avarsko ropstvo. Jedini je važniji ženski lik u knjizi iako ona sama ne pokreće radnju već slijedi Mirka i svog oca. Lijepa je, dobra, pobožna i nježna. Prikazana je kao jako strašljiva te nam autor navodi da ne može preživjeti bez muškog lika. Iskreno je zaljubljena u Mirka iako niti ona kao ni njezin otac, ne tolerira što je on drukčije vjere.

Kagan – avarski vođa kojeg je autor prikazao kao divljaka. Čak i njegova inteligencija koja proizlazi iz vođenja svog naroda, prikazana je negativno. Pohlepan je i teži za bogatstvom i vladavinom.

Bajan – najstariji sin i ljubimac svog oca Kagana. Kao i svi Avari u knjizi i on je prikazan kao strašan divljak. Volio je profinjene i raskošne stvari. Osvetoljubiv je jer kada ga Vida odbije poželi je naći i izložiti najgorim mukama.